1Veliko je mnoštvo pohrlilo za Isusom dok je silazio s gore.2Odjednom mu pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i zamoli ga: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti!”3Isus ispruži ruku i dotakne čovjeka. “Hoću! Budi čist!” reče mu. I guba odmah nestane.4Isus mu reče: “Nikome o tomu ne govori, već idi ravno svećeniku te sa sobom ponesi žrtveni dar prema Mojsijevu zakonu kao javno svjedočanstvo svojeg ozdravljenja.”
Vjera rimskoga stotnika
5Kad Isus dođe u Kafarnaum, pristupi mu neki stotnik6i reče: “Gospodine, sluga mi kod kuće leži uzet i u teškim mukama!”7“Doći ću ga iscijeliti”, odgovori mu Isus.8Stotnik odgovori: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću. Samo reci da moj sluga ozdravi i on će ozdraviti!9Jer i ja moram slušati svoje nadređene. A podređenom vojniku kažem: ‘Idi!’ i on ode, te drugome: ‘Dođi!’ i dođe; a sluzi kažem: ‘Učini to!’ i on učini.”10Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrene se mnoštvu, pa reče: “Zaista vam kažem, takve vjere nisam vidio ni u koga u cijelom Izraelu.11Kažem vam da će mnogi s istoka i zapada sjesti u nebeskom kraljevstvu s Abrahamom, Izakom i Jakovom,12a mnogi Izraelci[1] biti izbačeni u mrklu tamu gdje će biti plač i škrgut zuba.”13Zatim reče rimskome stotniku: “Idi! Neka ti bude kako si vjerovao!” I sluga mu istog trena ozdravi.
Mnoga ozdravljenja
14Kad je Isus došao u Petrovu kuću, Petrova punica ležala je bolesna, u vrućici.15Isus joj dotakne ruku i vrućica nestane. Žena ustane i počne ga posluživati.16Te mu večeri dovedu mnoge opsjednute. Na njegovu riječ svi su zli duhovi izlazili, a svi bolesnici ozdravljali.17Tako se ispunilo što je napisao prorok Izaija: “On slabosti naše uze i ponese naše bolesti.”[2]
Cijena učeništva
18Kad je Isus vidio koliko se mnoštvo okuplja, zapovjedi da otplove na drugu stranu jezera.19Tada mu priđe neki pismoznanac i reče: “Učitelju, slijedit ću te kamo god ti pošao.”20Isus mu odgovori: “Lisice imaju jame i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje ni glavu nasloniti.”21Drugi mu od učenika reče: “Gospodine, dopusti mi da najprije pokopam svojeg oca.”22Ali Isus mu odgovori: “Pođi za mnom i pusti da mrtvi pokapaju svoje mrtvace!”
Isus smiruje oluju
23Isus se ukrca u lađu, a za njim uđu i njegovi učenici.24Odjednom nastane tako silna oluja da su se valovi prelijevali preko lađice. Isus je spavao.25Učenici dođu k njemu i probude ga: “Gospodine, spasi nas! Izginut ćemo!”26Isus im reče: “Malovjerni! Što se toliko strašite?” Ustane zatim i zaprijeti vjetru i valovima, a oluja se stiša i nastane velika tišina.27Ljudi su se u čudu pitali: “Pa tko je on da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?”
Isus iscjeljuje dvojicu opsjednutih
28Kad su stigli na drugu stranu jezera, u gadarski kraj[3], susretnu ga dvojica opsjednutih koji su dolazili iz grobnica i bili tako goropadni da zaradi njih nitko nije mogao proći tim putem.29Odjednom poviču: “Što hoćeš od nas, Sine Božji? Došao si nas ovdje mučiti prije vremena?”30Nedaleko je paslo veliko krdo svinja.31Zli duhovi zamole Isusa: “Ako nas istjeraš, pošalji nas u ono krdo svinja.”32“Idite!” reče im Isus. Oni iziđu iz opsjednutih i uđu u svinje. Nato cijelo krdo jurne niz strminu u more i podavi se u vodi.33Svinjari pobjegnu u grad te razglase što se dogodilo s opsjednutima.34Tada sav grad iziđe u susret Isusu. Kad su ga ugledali, zamole da ode iz njihova kraja.