1Jednom se okupe oko Isusa neki farizeji i pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema2te opaze da neki od njegovih učenika jedu “nečistim”, neopranim rukama.3Židovi, a osobito farizeji, nikada ne jedu a da obredno ne operu ruke jer to zahtijeva njihova starodrevna predaja.4Kad dođu doma s tržnice, uvijek se operu prije nego što dotaknu hranu. To je tek jedna od brojnih odredba kojih se drže, kao što je i obred pranja čaša, vrčeva i bakrenog posuđa.5Zato ga vjerski vođe upitaju: “Zašto tvoji učenici ne slijede stare židovske predaje? Jedu nečistim rukama.”6Isus im odgovori: “Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija kad je rekao: Ovaj me narod štuje samo usnama, ali srce im je daleko od mene.7Uzalud me štuju jer kao moje učenje poučavaju ljudske zapovijedi.[1]8Vi zanemarujete Božje zapovijedi i zamjenjujete ih ljudskim predajama.9Lijepo! Odbacujete Božje zapovijedi zbog svoje predaje!10Mojsije vam je, primjerice, dao Božju zapovijed: ‘Poštuj oca i majku!’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću!’11Ali vi kažete da je roditeljima opravdano reći: ‘Žao mi je, ne mogu vam pomoći jer sam se Bogu zakleo dati ono što sam mogao dati vama.’12Tako ljudima dopuštate da zanemare roditelje koji su u potrebi13i kršite Božju zapovijed da zaštitite vlastitu predaju. To je tek jedan od brojnih primjera.”
Što onečišćuju čovjeka?
14Tada Isus pozove mnoštvo i reče im: “Slušajte me svi i nastojte shvatiti!15Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, ali onečišćuje ga ono što iz njega izlazi.16Slušajte, kad već imate uši!”17Zatim ode od mnoštva u kuću, a učenici ga zamole da im objasni prispodobu.18“Zar ni vi ne razumijete?” upita ih on. “Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti ono što u njega uđe izvana19jer ne ide u srce, već odlazi u trbuh, a zatim se izbacuje u zahod!” Tim je riječima sve vrste hrane proglasio čistima.20Zatim još reče: “Čovjeka onečišćuje ono što izlazi iz njegove nutrine.21Jer iz nutrine, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, bludnost, krađa, ubojstvo,22preljub, pohlepa, zloća, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, oholost i glupost.23Sva ta zla izlaze iznutra, ona čovjeka prljaju i čine ga nečistim pred Bogom.”
Vjera poganke
24Nakon toga Isus iz Galileje ode u tirski kraj te uđe u neku kuću ne želeći da itko sazna da je ondje. Ali nije se mogao skriti.25Odmah mu dođe neka žena koje je djevojčicu opsjeo nečist duh i padne ničice pred njim.26Bila je ona poganka, rodom Sirofeničanka. Preklinjala ga je da istjera nečistog duha iz njezine kćeri.27Isus joj reče: “Prije bih trebao pomoći vlastitom rodu—Židovima.[2] Nepravedno je uzeti kruh djeci i baciti ga psima.”28Ona odgovori: “Istina je, Gospodine, ali čak i psi ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci.”29“Zbog toga što si rekla,” reče joj Isus, “možeš ići. Zli je duh izišao iz tvoje kćeri.”30Kad je žena stigla doma, našla je djevojčicu kako leži u postelji. Zli duh bijaše izišao.
Isus iscjeljuje gluhonijema čovjeka
31Iz Tira Isus ode u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa.[3]32Donesu mu gluhonijemog čovjeka i preklinjahu ga da na njega položi ruke i iscijeli ga.33On ga izvede iz mnoštva na mjesto gdje su mogli biti nasamo, stavi prste u njegove uši, a zatim pljune i svojom mu slinom dotakne jezik.34Pogleda u nebo, uzdahne i zapovjedi: “Otvori se!”35Sluh mu se odmah vrati, a jezik razriješi tako da je mogao razgovijetno govoriti.36Isus zabrani ljudima o tome govoriti, ali što im je on više branio, to su više pripovijedali.37Silno su se divili. Neprekidno su ponavljali: “On čini divne stvari—čak vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!”