1Doploviše na drugu obalu jezera, u geraski[1] kraj.2Tek što je Isus izišao iz lađice, istrćao je pred njega s groblja neki čovjek opsjednut nečistim duhom.3Stanovao je u grobnicama, a nitko ga više nije mogao svezati, čak ni lancem.4Često su ga okivali u lance, ali on bi uvijek rastrgao lance i smrskao okove u komadiće. Nitko ga nije mogao ukrotiti.5Danju i noću bez prestanka je lutao grobljima i gorom vrišteći i udarajući sebe kamenjem.6Ugledavši Isusa izdaleka, pritrči mu i padne ničice pred njim.7Zavrišti i prodorno vikne: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”8Isus mu, naime, bijaše zapovjedio: “Izlazi iz toga čovjeka, nečisti duše!”9Zatim ga upita: “Kako se zoveš?” “Zovem se Legija”, odgovori on, “jer nas je mnogo u ovom čovjeku.”10Preklinjao ga je da ih ne potjera iz onoga kraja.11A ondje je na obronku paslo veliko krdo svinja.12“Pošalji nas onim svinjama da uđemo u njih”, zamole ga nečisti duhovi.13On im to dopusti. Nečisti duhovi iziđu i uđu u svinje, na što cijelo krdo od kojih dvije tisuće svinja jurne niz strmi obronak i utopi se u jezeru.14Svinjari pobjegnu u obližnje gradove i sela i razglase putem novost, pa ljudi pođu vidjeti što se dogodilo.15Dođu Isusu i ugledaju čovjeka koji bijaše opsjednut cijelom legijom kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti te se uplaše.16A kad su očevici ispričali što se dogodilo s opsjednutim i sa svinjama,17ljudi počnu zaklinjati Isusa da ode iz njihova kraja.18On se vrati u lađu, a čovjek koji je bio opsjednut zamoli ga da mu dopusti poći s njime.19Ali mu Isus to nije dopustio. “Idi kući svojima”, reče mu on, “i ispričaj im koliko ti je milosrđe Bog iskazao.”20Čovjek se zaputi u Dekapolis[2] toga kraja govoreći ljudima o svemu što mu je Isus učinio. I svi su se divili.
Isus iscjeljuje zbog velike vjere ljudi
21Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more.22Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice23preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. “Na samrti je”, reče on. “Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi.”24Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo.25Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina.26Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo.27Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač.28Mislila je: “Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!”29I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.30Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: “Tko mi je dotaknuo odjeću?”31Učenici mu rekoše: “Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!”32Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila.33A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča.34On joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera iscijelila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti!”35Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. “Kći ti je umrla. Nema smisla da dalje mučiš Učitelja.”36Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: “Ne boj se! Samo vjeruj!”37Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu.38Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas.39On uđe i reče im: “Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego samo spava!”40Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica.41Uhvati ju za ruku i reče joj: “Talita kum!” (što znači: “Ustani, djevojčice!”).42Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni.43Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.