1Već rano ujutro sastanu se svećenički poglavari, starješine i pismoznanci—cijelo Veliko vijeće—te Isusa svežu i odvedu rimskome upravitelju Pilatu.2Pilat ga upita: “Jesi li ti kralj Židova?” “Ti to kažeš”, odgovori mu Isus.3Svećenički ga poglavari optuže za mnoge zločine.4Pilat ga ponovno upita: “Zar nemaš ništa na to reći? Gledaj kako te optužuju!”5Isus mu više ništa ne odgovori, što je Pilata veoma začudilo.
Isusa osuđuju na smrt
6Bio je, međutim, običaj da rimski upravitelj svake godine o blagdanu Pashe pusti na slobodu jednoga židovskog zatvorenika kojega narod zatraži.7U to je vrijeme jedan od zatvorenika bio Baraba, osuđen s drugim prevratnicima za ubojstvo u pobuni.8Svjetina se počne okupljati pred Pilatom tražeći da, prema običaju, oslobodi jednog zatvorenika.9“Hoćete li da oslobodim židovskoga kralja?” upita Pilat.10Znao je, naime, da su ga svećenički poglavari predali sudu iz zavisti.11Ali svećenički poglavari podjare svjetinu da zatraži slobodu za Barabu.12“A što da onda učinim s ovim kojega nazivate kraljem Židova?”13A oni opet poviču: “Raspni ga!”14“Zbog čega?” upita Pilat. “Kakvo je zlo učinio?” Ali oni su samo još glasnije vikali: “Raspni ga!”15I tako Pilat, želeći ugoditi svjetini, oslobodi Barabu, a Isusa izbičuje i preda da ga raspnu.
Vojnici se izruguju Isusu
16Vojnici ga odvedu u palaču, u takozvani pretorij, i sazovu cijelu četu.17Obuku ga u grimiz i ispletu krunu od trnja te mu stave na glavu.18Pozdravljali su ga povicima: “Živio kralj Židova!”19Udarali su ga štapom po glavi, pljuvali po njemu i padali na koljena da mu se “klanjaju”.20Kad su mu se izrugali, skinu s njega grimiz, odjenu ga u njegovu odjeću i odvedu da ga raspnu.
Isusa raspinju na križ
21Natjeraju nekog prolaznika, Šimuna iz Cirene,[1] koji se baš tada vraćao iz polja, da ponese Isusov križ (Šimun bijaše Aleksandrov i Rufov otac).22Dovedu tako Isusa do mjesta zvanoga Golgota (što znači: “Lubanjsko mjesto”).23Ponude mu vino s opojnim gorkim travama,[2] ali on nije htio piti.24Kad su ga raspeli, bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću.[3]25Raspeli su ga u devet sati ujutro.[4]26Iznad njega je stajao natpis o njegovoj krivnji: “Kralj Židova”.27-28S njime su raspeli i dvojicu prevratnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.[5]29Prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom govoreći: “Možeš srušiti Hram i sam ga opet izgraditi u tri dana, je li?30Spasi onda sebe i siđi s križa!”31Slično su mu se rugali i svećenički poglavari i pismoznanci: “Spasio je druge, a sebe ne može spasiti!32Mesija! Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa da vidimo, pa da vjerujemo!” Vrijeđali su ga čak i prevratnici raspeti skupa s njim.
Isusova smrt
33O podnevu po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure.[6]34U tri sata Isus glasno poviče: “Eloi, Eloi, lema sabahtani!”, (što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”)[7]35“Zove Iliju!” rekoše neki od nazočnih kad su to čuli.36A neki čovjek otrči uzeti spužvu te ju namoči u ocat i natakne na trsku te mu pruži piti. “Da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga”, reče.37A Isus još jedanput glasno krikne i izdahne.38Nato se zastor u Hramu razdere napola od vrha do dna.39Kad je rimski stotnik koji je stajao nasuprot Isusu vidio kako je izdahnuo, reče: “Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!”40Bile su tu i žene koje su promatrale izdaleka—Marija iz Magdale, Marija, majka Jakova mlađega i Josije, te Saloma,41koje su ga pratile i služile mu dok je bio u Galileji. S njim su došle u Jeruzalem.
Isusov ukop
42Sve se to događalo u petak, na dan Priprave, dan uoči Subote. Kad je pala večer,43Josip iz Arimateje, ugledan član Velikoga vijeća koji je također iščekivao Božje kraljevstvo, odvaži se te uđe k Pilatu zatražiti Isusovo tijelo.44Pilat se veoma začudi da je Isus već umro, pa pozove dežurnoga rimskog stotnika da ga upita je li mrtav.45Stotnik odgovori da jest, pa Pilat preda Josipu Isusovo mrtvo tijelo.46Josip kupi platna, skine Isusovo tijelo s križa, umota ga u platno i položi u grob isklesan u stijeni te na ulaz navali kamen.47Marija iz Magdale i Marija majka Josijina gledale su kamo ga polažu.