1“Zaista vam kažem, svatko tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se šulja preko zida, sigurno je lopov i razbojnik.2Jer pastir ulazi na vrata.3Njemu vratar otvara vrata, a ovce slušaju njegov glas i dolaze mu. On svoje ovce zove imenom te ih izvodi van.4Ide pred njima, a one ga slijede jer mu poznaju glas.5Za strancem neće poći, već će od njega pobjeći jer ne poznaju glas tuđinca.”6Oni koji su čuli tu Isusovu prispodobu nisu shvatili što je njome htio reći.7Zato im ju on objasni: “Zaista vam kažem, ja sam vrata ovcama.8Svi koji su došli prije mene bili su lopovi i razbojnici. Ali prave ih ovce nisu poslušale.9Ja sam vrata. Koji su ušli kroz vrata, bit će spašeni, ulazit će i izlaziti te nalaziti zelenu pašu.10Nakana je lopova da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da dadem vječni život, i to da ga imaju u izobilju.11Ja sam dobri pastir. Dobri pastir daje svoj život za ovce.12Najamnik će pobjeći i napustiti ovce kad vidi da dolazi vuk jer nisu njegove i jer on nije njihov pastir. Vuk ih onda grabi i razgoni stado.13Najamnik bježi jer je unajmljen i ne mari za ovce.14Ja sam dobri pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene,15kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. Ja dajem svoj život za ovce.16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih mi valja dovesti. One će čuti moj glas, pa će tako biti jedno stado s jednim pastirom.17Otac me voli jer dajem svoj život da bih ga opet mogao uzeti.18Nitko mi ga ne može oduzeti bez mojega pristanka; dobrovoljno dajem svoj život. Imam vlast dati ga i uzeti ga natrag. Tu mi je zapovijed dao Otac.”19Kad to reče, Židovi opet ostanu podijeljenih mišljenja.20Neki su govorili: “Opsjednut je zloduhom i luduje. Čemu slušati takvog čovjeka?”21“Ne govori kao da je opsjednut”, govorili su drugi. “Zar bi zloduh mogao slijepcu vratiti vid?”
Isus tvrdi da je Božji Sin
22U Jeruzalemu bijaše zima. Svetkovao se blagdan Posvete Hrama.23Isus je prolazio Salomonovim trijemom u Hramu.24Opkole ga židovski vođe i upitaju ga: “Dokle ćeš nas držati u nedoumici? Ako si ti Krist, otvoreno nam to reci!”25“Već sam vam rekao pa mi niste vjerovali”, odgovori im Isus. “Dokaz su djela koja činim u ime svojeg Oca.26Ali vi mi ne vjerujete jer niste od mojega stada.27Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one me slijede.28Dajem im vječni život te neće nikad propasti. Nitko ih neće oteti iz moje ruke.29Otac moj, koji mi ih je dao, je jači od svih. Zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke.30Ja i Otac jedno smo.”31Tada židovski vođe opet pograbe kamenje da ga kamenuju.32Isus im reče: “Po Božjemu sam nalogu učinio mnoga dobra djela da pomognem narodu. Za koje me od tih djela želite kamenovati?”33“Ne činimo to zbog dobrih djela,” odgovore oni, “već zbog svetogrđa. Običan si čovjek, a praviš se Bogom!”34“Ne piše li u vašem Zakonu: ‘Ja rekoh, vi ste bogovi!’”[1] odgovori on.35“Ako dakle Sveto pismo, koje se ne može promijeniti, bogovima naziva ljude kojima je upućena Božja riječ,36zašto meni, koga je Otac poslao u svijet i posvetio, kažete da hulim zato što kažem: ‘Sin sam Božji’?37Nemojte mi vjerovati ako ne činim djela svojega Oca.38Ali ako ih činim, vjerujte barem tim djelima kad već meni ne vjerujete. Uvjerite se da je Otac u meni i ja u njemu.”39Tada ga opet pokušaju uhvatiti, no on im umakne.40Prijeđe na drugu stranu Jordana, na mjesto gdje je prije Ivan krstio, i ondje ostane.41Mnogi pođu za njim. “Ivan nije činio čudesa,” govorili su ljudi među sobom, “ali sve što je prorekao za ovog čovjeka bila je istina.”42I mnogi ondje povjeruju u njega.