1Zaklinjem vas dakle kao sužanj u Gospodinu: živite dostojno poziva kojim vas je Bog pozvao.2Budite ponizni i strpljivi. Podnosite nedostatke drugih s ljubavlju.3Nastojte biti jedinstveni u Duhu, povezani mirom.4Svi smo mi jedno Tijelo, svi imamo jednoga Duha i svi smo pozvani k jednoj nadi.5Samo je jedan Gospodin, jedna je vjera, jedno krštenje.6Samo je jedan Bog Otac nad svima nama, koji prebiva u svima nama i djeluje kroz sve nas.7A svakomu od nas dana je milost, dar koji nam je Isus dodijelio.8Zato u Svetome pismu piše: “Uzlazeći na visinu, poveo je sa sobom zarobljenike, a ljudima je dao dare.”[1]9Piše da je “uzišao”. To znači da je najprije sišao dolje, na zemlju.10Koji je sišao, isti je onaj koji je uzišao nad sva nebesa, da sve ispuni.11Jednima je darovao da budu apostoli; drugima da budu proroci; jednima da budu evanđelisti, drugima pastiri i učitelji;12da osposobi svete da mogu služiti i izgrađivati Crkvu, Kristovo tijelo,13sve dok ne postignemo takvo jedinstvo vjere i spoznaju Božjega Sina da postanemo zreli u Gospodinu, dok ne uzrastemo do Kristove punine.14Tada više nećemo biti poput nejačadi koju valovi bacaju amo-tamo i koju goni svaki vjetar prijevarnih ljudskih učenja, lukavština koje zavode na krivi put.15Živjet ćemo istinoljubivo, u ljubavi, te postajati sve sličnijima Kristu, koji je glava Crkve, svojega Tijela.16Njegovom skrbi cijelo tijelo savršeno pristaje skupa. Svaki ud obavlja vlastiti posao i pomaže drugim udovima rasti, pa je cijelo Tijelo zdravo te raste i živi u ljubavi.
Živimo kao djeca svjetla
17Ovo kažem u Gospodinovo ime: zaklinjem vas da ne živite kao što žive pogani, razmišljajući isprazno.18Oni su, naime, zaslijepljeni i zamračena uma, daleko su od Božjega života jer su zatvorili svoj razum prema njemu i ne mogu shvatiti Božje putove.19Ne mare više je li što dobro ili zlo. Odali su se bludu i u pohlepi počinjaju kojekakve nečistoće.20Ali vi niste tako poučeni kad ste spoznali Krista.21Ako ste slušali o njemu i ako ste poučeni da je istina u Isusu,22odbacite stari način života, starog čovjeka u vama kojega prijevarne požude vode u propast.23Umjesto toga, Duh mora obnoviti vaš način razmišljanja.24Morate postati novim čovjekom,[2] stvorenim na Božju sliku—pravednim, svetim i istinoljubivim.25Odbacite zato laž i “govorite istinu jedan drugomu”[3] jer pripadamo jedni drugima, udovi smo istoga Tijela.26“Srdite se ako morate, ali nemojte da vas srdžba odvede u grijeh!”[4]27Ne dajte đavlu priliku da djeluje.28Tko je krao, neka to više ne čini. Radije neka se trudi vlastitim rukama priskrbiti dobra, da ima što podijeliti s onima koji su u potrebi.29Nikakva ružna riječ neka ne prijeđe preko vaših usana. Neka sve što kažete bude dobro, na izgradnju i dobrobit onima koji vas slušaju.30Ne žalostite svojim životom Božjega Svetog Duha, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.31Klonite se svake gorčine, srdžbe, gnjeva, vike i kletve te svake opakosti!32Budite, naprotiv, jedni drugima dobrostivi i milosrdni te praštajte jedni drugima kao što je i Bog u Kristu nama oprostio.