1Savao je odobravao Stjepanovo smaknuće. Tog je dana započeo veliki val progona Crkve u Jeruzalemu pa su se svi osim apostola razbježali po Judeji i Samariji.2Neki pobožni ljudi pokopali su Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.3Savao je pak pustošio Crkvu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu.
Filip propovijeda u Samariji
4Ali vjernici koji su pobjegli iz Jeruzalema posvuda su išli navješćujući Radosnu vijest o Isusu.5Filip je, primjerice, otišao u Samariju i ondje ljudima propovijedao o Kristu.6Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo Filipove riječi slušajući ga i gledajući čudesa koja je činio.7Izgonio je mnoge nečiste duhove koji su vrišteći izlazili iz opsjednutih. Iscijelio je mnoge uzete i hrome.8U tomu je gradu tako zavladala velika radost.9Neki čovjek imenom Šimun već se dugo ondje bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je narod i izdavao se za velikog čovjeka.10Samarijanci su mu se, od najmanjega do najvećega, priklanjali i nazivali ga “velikim” i “Božjom silom”.11Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama.12Ali tada su povjerovali Filipu koji je navješćivao Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i imenu Isusa Krista. Krstili su se muškarci i žene.13I sam je Šimun povjerovao i krstio se te slijedio Filipa kuda god je išao. Zadivljeno je promatrao čudesa i znamenje koje je Filip činio.14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju riječ, pošalju onamo Petra i Ivana.15Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha.16Jer Sveti Duh još nije sišao ni na koga od njih. Bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.17Polagali su ruke na njih te su primali Svetoga Duha.18Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Svetoga Duha kad apostoli na njih polože ruke, ponudi apostolima novac:19“Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Svetoga Duha!”20Ali Petar mu odgovori: “Propao i taj novac i ti skupa s njim! Misliš li da Božji dar možeš kupiti novcem?21Ti na ovo nemaš pravo jer ti srce nije pravo pred Bogom!22Obrati se od svoje zloće i moli se Gospodinu pa će ti možda oprostiti nakane zlog srca.23Vidim da si pun gorčine i okovan grijehom.”24“Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!” odgovori Šimun.25Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.
Filip i Etiopljanin
26A Filipu reče anđeo Gospodnji: “Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu.”27I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. On je išao u Jeruzalem da se pokloni Bogu.28Vraćajući se iz Jeruzalema sjedio je u kočiji i čitao naglas iz Knjige proroka Izaije.29Sveti Duh reče Filipu: “Priđi i hodaj uz kočiju!”30Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: “Razumijete li to što čitate?”31“A kako da razumijem ako me tko ne pouči?” odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.32Čitao je ovaj ulomak: “Odveli su ga kao ovcu na klanje. Kao janje nijemo pred onima što ga strižu, ni usta nije otvorio.33Ponižen je i lišen pravde. Tko da opiše njegov naraštaj? Jer život je njegov uzet sa zemlje.”[1]34Dostojanstvenik zatim upita Filipa: “Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?”35Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.36-37Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: “Evo vode! Što me priječi da se krstim?”[2]38Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti.39Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,40a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.