1Agripa nato reče Pavlu: “Dopušta ti se da se braniš.” Pavao zato ispruži ruku i počne se braniti:2“Kralju Agripa, smatram se sretnim da se od svega za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom3jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj!4Židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu.5Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri.6Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima.7Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi!8Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?9I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.[1]10Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt.11Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.12Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,13u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od sunca.14Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: ‘Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.’15‘Tko si ti, Gospodine?’ upitao sam. A Gospodin odgovori: ‘Ja sam Isus kojega ti progoniš.16Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.17Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem18da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.’19Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.20Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima—da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja.21Židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti.22Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su pretkazivali proroci i Mojsije:23da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati od mrtvih te navješćivati svjetlost Židovima i poganima.”24Dok je još govorio u svoju obranu, Fest poviče: “Luduješ, Pavle! Preveliko ti je znanje pomutilo um!”25Ali Pavao odgovori: “Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Govorim istinito i razumno.26Kralj Agripa zna za sve to i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od toga nije nepoznato jer se nije događalo u kakvu zakutku.27Kralju Agripa, vjeruješ li prorocima? Znam da im vjeruješ.”28Agripa reče: “Zamalo si me uvjerio da na brzinu postanem kršćaninom!”29“Na brzinu ili ne,” odgovori mu Pavao, “dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!”30Nato kralj, upravitelj, Berenika i njihovi pratitelji ustanu i odu.31Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: “Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvor.”32Agripa reče Festu: “Da se nije prizvao na Cezara, mogli bismo ga osloboditi!”