2 Korinćanima 11

Knjiga O Kristu

1 Nadam se da ćete imati strpljenja i podnijeti da vam još malo govorim poput bezumnika. Podnesite me još malo.2 Ljubomoran sam na vas Božjom ljubomorom jer sam vas kao čistu nevjestu obećao mladoženji: Kristu.3 Bojim se, međutim, da će se vaše misli pokvariti te da će zastraniti od čiste i iskrene odanosti Kristu, kao što je i zmija lukavo prevarila Evu u edenskome vrtu.4 Ma tko došao i propovijedao vam drugoga Isusa umjesto onoga kojega smo vam mi propovijedali, ili drugoga Duha, a ne onoga kojega ste primili, ili drugo evanđelje od onoga u koje ste povjerovali, vi sve to lijepo podnosite.5 Ipak ne smatram da su ti “nadapostoli”, kako li se već sami nazivaju, bolji od mene.6 Ako sam i loš govornik, barem znam što govorim, a nadam se da ste to dosada i vi shvatili jer sam vam se neprestano dokazivao.7 Jesam li pogriješio ponizujući sebe, a vas uzvisujući time što sam vam besplatno navješćivao Božju Radosnu vijest?8 “Plijenio” sam druge crkve uzimajući od njih novac da bih mogao vama služiti.9 A kad sam boraveći kod vas zapao u oskudicu, nisam vas molio da mi pomognete. Pomogla su mi braća koja su došla iz Makedonije. Uvijek sam pazio, a i nadalje ću paziti da vam ne budem na teret.10 Sigurno kao što je sigurna Kristova istina u meni, nitko me neće spriječiti da se time hvalim po cijeloj Ahaji!11 Zašto? Zar zato što vas ne volim? Bog zna da vas volim!12 Ali činit ću to i dalje da bih oduzeo priliku onima koji je traže da bi se hvalili kako su jednaki nama.13 Takvi su ljudi lažni apostoli. Prevarili su vas pretvarajući se da su Kristovi apostoli.14 Ne čudi me to jer se i sam Sotona pretvara u anđela svjetla.15 Onda nije čudno da i njegovi sluge čine isto pretvarajući se da su sluge pravednosti. Na koncu će završiti kako su svojim djelima zaslužili.16 Još jedanput vas molim, ne smatrajte me bezumnikom što tako govorim. Ali čak ako me takvim i smatrate, poslušajte me kao što biste i nekoga bezumnog čovjeka, da se malo pohvalim.17 Takvo hvalisanje nije mi Bog naredio; ponašam se kao nerazuman čovjek.18 A kako se oni drugi neprestano hvale po ljudsku, onda ću se tako i ja pohvaliti.19 Uostalom, vi koji ste mudri, rado slušate one bezumnike!20 Zaista, podnosite da se prema vama odnose kao prema robovima, da vam uzimaju sve što imate, da s vama postupaju s visoka, da vas udaraju po licu.21 Sa stidom moram priznati da smo mi bili preslabi da bismo tako postupali! Ali čime god da se tko usuđuje hvaliti (opet govorim poput bezumnika), i ja se usuđujem!22 Kažu da su Hebreji? I ja sam. Da su Izraelci? I ja sam. Da su Abrahamovi potomci? Ja sam također.23 Da su Kristovi sluge? Sada već govorim kao luđak: ja sam to još i više! Radio sam još napornije, češće sam bio u tamnicama, bezbroj su me puta bičevali i uvijek sam se iznova suočavao sa smrću.24 Pet su me puta Židovi pretukli s trideset devet udaraca.25 Triput su me šibali, jedanput kamenovali, doživio sam tri brodoloma, a jednom sam cijelu noć i dan proveo na pučini.26 Naporno sam i daleko putovao i zapadao u opasnosti od nabujalih rijeka, od razbojnika, od vlastitih sunarodnjaka, kao i od pogana. Opasnosti su mi prijetile u gradovima, u pustinjama, na olujnim morima. Vrebala su me lažna braća, ljudi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici, ali to nisu.27 Živio sam u trudu i muci, probdio mnoge neprospavane noći. Često sam bio gladan i žedan jer nisam imao što jesti, često sam drhtao od studeni jer nisam imao što obući.28 A povrh svega toga, svakog sam se dana brinuo za sve crkve.29 Tko je slab, a da ja ne osjećam tu slabost? Tko je naveden na grijeh, a da ja ne izgaram?30 Ako se već moram hvaliti, radije bih se hvalio onime što pokazuje moju slabost.31 Bog i Otac našega Gospodina Isusa, neka je slavljen uvijeke, zna da ne lažem.32 U Damasku je namjesnik kralja Arete postavio stražu kod gradskih vrata da me uhvati;33 ali spustili su me po užetu u košari preko gradskoga zida i tako sam im umaknuo.