1Dobro se kaže: želi li tko biti starješina, časnu službu želi.2Jer starješina Crkve mora biti besprijekoran. Mora biti vjeran svojoj ženi,[1] trijezan, razborit, skroman, gostoljubiv i dobar učitelj.3Ne smije biti pijanac ni svadljivac, nego popustljiv i ljubazan, ne kao oni koji vole novac.4Mora dobro upravljati svojom obitelji, a djeca ga moraju slušati i poštivati.5Jer ako čovjek ne može upravljati vlastitom obitelji, kako će se brinuti za Crkvu Božju?6Starješina ne smije biti novoobraćenik da se ne bi uzoholio te pao pod đavlovu osudu.7I ljudi koji nisu iz Crkve moraju o njemu dobro govoriti da ne zapadne u đavolsku zamku i ne osramoti se.8Đakoni također moraju biti časni ljudi, a ne licemjeri. Ne smiju biti skloni prekomjernom piću ni prljavom dobitku.9Moraju biti čiste savjesti, odani sljedbenici Krista, koji je uzvišena tajna njihove vjere.10Najprije ih valja iskušati pa neka tek onda, budu li besprijekorni, obavljaju đakonsku službu.11Njihove žene također moraju biti časne, razborite i u svemu pouzdane, a ne sklone ogovaranju.12Đakon mora biti vjeran svojoj ženi te dobro upravljati svojom djecom i kućanstvom.13Jer koji dobro obavljaju đakonsku službu, stječu častan položaj i veliku sigurnost u svojoj vjeri u Isusa Krista.
Istine naše vjere
14Pišem ti ovo u vjeri da ću uskoro doći k tebi,15da znaš, ako se moj dolazak odgodi, kako se ljudi trebaju ponašati u Božjoj kući, u Crkvi živoga Boga, koja je stup i uporište istine.16Ovo je, nesumnjivo, uzvišena tajna naše vjere: Krist se očitovao u tijelu, opravdao ga je Duh, vidjeli su ga anđeli i naviješten je svim narodima. U svijetu su u njega vjerovali i uznesen je na nebo.