1U desnici Onoga na prijestolju ugledam svitak ispisan s obiju strana i zapečaćen sa sedam pečata.2Ugledam zatim snažnog anđela kako glasno viče: “Tko je dostojan razlomiti pečate i otvoriti svitak?”3Ali nitko u nebu, ni na zemlji, ni ispod zemlje nije mogao otvoriti svitak i pogledati u njega.4Gorko sam zaplakao jer nije bilo nikoga dostojnoga da otvori knjigu i pročita što u njoj piše.5Ali jedan od četvorice starješina mi reče: “Ne plači! Pobijedio je, evo, Lav iz Judina plemena, nasljednik Davidova prijestolja.[1] On je dostojan otvoriti svitak i razlomiti sedam pečata.”6Ugledam zatim zaklanog Jaganjca kako stoji između prijestolja i četiriju bića te između starješina. Imao je sedam rogova i sedam očiju koje su sedam Božjih duhova poslanih po svoj zemlji.7Jaganjac pristupi pa iz desnice Onoga na prijestolju uzme svitak.8Kad to učini, četiri bića i dvadeset četvorica starješina padnu ničice pred njega. Svaki je imao citru i zlatne posude pune kada—molitve Božjega naroda!9Zapjevaju mu novu pjesmu: “Dostojan si uzeti svitak i razlomiti pečate jer si bio zaklan i svojom si krvlju za Boga otkupio iz svakoga plemena, jezika i naroda.10Učinio si ih kraljevstvom i svećenstvom našega Boga. Oni će kraljevati na zemlji.”11Pogledam opet i začujem glas anđela oko prijestolja, bića i starješina. Bilo ih je tisuće milijuna.12Jakim glasom pjevali su: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo, mudrost i snagu, čast i slavu i blagoslov!”13Začujem tada kako sve stvorenje na nebu, na zemlji i pod zemljom te u moru govori: “Blagoslov, čast i slava pripadaju Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu, u vijeke vjekova.”14Četiri bića ponavljala su: “Amen!” A starješine padnu ničice i poklone mu se.