1Apostoli i braća u Judeji doznali su da su pogani prihvatili Božju riječ.2Kad je Petar došao u Jeruzalem, neki su mu židovski vjernici počeli prigovarati:3“Ušao si u poganski dom! Čak si i jeo s njima!”4Petar im ispriča kako se to dogodilo:5“U Jopi sam se molio i u zanosu imao viđenje: nešto poput velikog platna zavezanoga na četiri kraja kako se s neba spušta do mene.6Pogledam unutra i vidim svakakve četveronošce, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.7Začujem glas koji mi govori: ‘Ustani, Petre! Zakolji i jedi!’8‘Nipošto, Gospodine’, odgovorim. ‘Nikad još nisam okusio ništa zabranjeno Zakonom.’[1]9‘Ne nazivaj nečistim ono što Bog proglasi čistim!’ opet se javi glas s neba.10To se triput ponovilo, a onda se sve uzdignulo u nebo.11Upravo tada pojave se pred kućom trojica ljudi iz Cezareje koji su došli po mene.12Sveti Duh rekao mi je da idem s njima ne oklijevajući. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće i ubrzo smo stigli u dom čovjeka koji je poslao po nas.13Ispripovjedio nam je kako mu se doma ukazao anđeo i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu po Šimuna nazvanoga Petar.14On će ti reći kako da se spasiš i ti i svi tvoji ukućani.’15Počeo sam im propovijedati Radosnu vijest, ali tek što sam počeo siđe na njih Sveti Duh, baš kao što je u početku na nas sišao.16Tada sam se sjetio što nam je rekao Gospodin: ‘Ivan je krstio vodom, ali vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.’17Kad je već Bog dao tim poganima isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mu se protivim?”18Kad su to čuli, umire se i počnu slaviti Boga. “Bog je i poganima dao da se obrate i da imaju vječni život!” govorili su.
Crkva u Antiohiji i Siriji
19Vjernici, koji su se u međuvremenu razbježali zbog nevolje koja ih je snašla zbog Stjepana, došli su do Fenicije, Cipra i sirijske Antiohije. Radosnu vijest propovijedali su samo Židovima.20Ali neki od vjernika koji su u Antiohiju došli s Cipra i Cirene počnu i poganima[2] propovijedati o Gospodinu Isusu.21Ruka Gospodnja bila je s njima te velik broj pogana povjeruje i obrati se Gospodinu.22Ta je vijest doprla do Crkve u Jeruzalemu pa oni pošalju Barnabu u Antiohiju.23Kad je vidio kakvu im je milost Bog ukazao, razveseli se te je ohrabrivao vjernike da ostanu vjerni Gospodinu.24Barnaba je bio čestit čovjek, pun Svetoga Duha i čvrste vjere. I veliko mnoštvo ljudi obrati se Gospodinu.25Barnaba zatim ode u Tarz potražiti Savla.26Pronađe ga i odvede u Antiohiju. Obojica su ondje ostali godinu dana i na crkvenim sastancima poučavali veliko mnoštvo ljudi. Ondje su se vjernici[3] prvi put prozvali kršćanima.27U to doba dođu u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.28Jedan od njih, imenom Agab, pretkaže po Duhu da će u cijelomu Rimskom Carstvu zavladati velika glad. To se i dogodi za Klaudijeve vladavine.29Vjernici iz Antiohije zato odluče da svatko od njih pošalje pomoć koliku može braći u Judeji.30Učine tako te pošalju pomoć starješinama po Barnabi i Savlu.