1Zato sam sebi rekao: “Neću ponovno doći tako da ih ražalostim.”2Jer ako ja vas ražalostim, tko će mene razveseliti ako ne vi?3Ovo sam vam i napisao zato da me, kad dođem, ne bi ožalostili oni koji bi me trebali razveseliti, jer sam uvjeren da ćete vi biti sretni ako sam i ja sretan.4Pišem vam ovo shrvan žalošću, s bolom u srcu i sa suzama, ne da bih vas ražalostio, već da bih vam pokazao koliko vas silno volim.
Grešniku treba oprostiti
5Neću pretjerati ako kažem da čovjek koji mi je nanio zlo nije ražalostio samo mene već i sve vas.6On je već dovoljno kažnjen time što ga je većina vas zbog toga osudila.7Sada mu, naprotiv, oprostite i utješite ga, da ga prevelika žalost ne bi slomila.8Molim vas, pokažite mu da ga još uvijek volite.9Zato sam vam i pisao, da vidim hoćete li me u svemu poslušati.10Kad vi nekome oprostite, i ja mu oprostim. A što sam oprostio, ako sam imao što oprostiti, učinio sam po Kristovu ovlaštenju i za vašu dobrobit,11da nas ne bi nadmudrio Sotona jer njegove nakane dobro poznajemo!
U službi Novoga saveza
12Kad sam stigao u Troadu propovijedati Radosnu vijest o Kristu, Gospodin mi je za to otvorio vrata,13ali nisam imao duševnog mira jer ondje nisam našao brata Tita. Zato sam se oprostio od druge braće i krenuo u Makedoniju.14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek vodi u pobjedonosnom slavlju i koji kroz nas, poput ugodna mirisa, posvuda širi spoznaju o sebi.15Mi smo Bogu ugodan Kristov miris i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju;16prvima miris koji ih iz smrti vodi u život, a drugima koji ih iz života vodi u smrt. A tko je podoban za takav posao?17Nismo mi kao varalice koji na Božjoj riječi nastoje zaraditi, već iz iskrenih pobuda, poslani od Boga, govorimo o Kristu. I znamo da nas Bog promatra.