Matthäus 13 | Knjiga O Kristu

Prispodoba o sijaču

1 Istoga dana Isus iziđe iz kuće i ode sjesti uz jezero. 2 K njemu nagrne silno mnoštvo, tako da je morao ući u lađicu. Sjeo je u nju, a mnoštvo je stajalo na obali. 3 Mnogo im je govorio u prispodobama: “Neki je ratar sijao sjeme. 4 Dok je sijao po polju, dio zrnja padne na stazu pa dođu ptice i pozobaju ga. 5 Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne. 6 Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena. 7 Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga. 8 Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese plod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk. 9 Slušajte, kad već imate uši!”

Zašto Isus govori u prispodobama

10 Priđu mu učenici i upitaju: “Zašto ljudima uvijek govoriš u prispodobama?” 11 On im odgovori: “Zato što je vama dano da razumijete tajne nebeskoga kraljevstva, a drugima nije. 12 Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti izgubit će i ono malo od nje što imaju.* 13 U prispodobama im govorim zato što ljudi gledaju što radim, a zapravo ne vide; zato što slušaju što im govorim, a zapravo ne čuju i ne razumiju. 14 Tako se ispunja Izaijino proročanstvo: ‘Slušat ćete moje riječi, ali nećete ih razumjeti; gledat ćete moja djela, ali nećete dokučiti njihova značenja. 15 Jer srca su se ovoga naroda usalila, uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili— tako njihove oči ne vide i njihove uši ne čuju, a srca im ne mogu razumjeti. Zato se ne mogu obratiti k meni da ih iscijelim.’* 16 Ali blago vašim očima zato što vide i blago vašim ušima zato što slušaju. 17 Zaista vam kažem, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli. 18 Da vam objasnim priču o sijaču. 19 Svakomu tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije ju, dođe Zli i otme mu ono što mu je u srcu posijano. To je sjeme zasijano pokraj puta. 20 Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate, 21 ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu. 22 U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju životne brige i zavodljivost bogatstva uguše u njima te ona ne donese roda. 23 Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ i razumije ju te ona donese rod—stostruko, šezdeseterostruko ili trideseterostruko veći od posijanoga.”

Priča o žitu i kukolju

24 Iznese im još jednu prispodobu: “S nebeskim je kraljevstvom kao s čovjekom koji je na svoju njivu posijao dobro sjeme. 25 Ali dok su svi spavali, došao je njegov neprijatelj, posijao među žito kukolj i otišao. 26 Kad je usjev porastao i urodio klasom, pokazao se i kukolj. 27 Rataru dođu njegovi sluge i upitaju: ‘Gospodaru, nisi li ti na svojoj njivi posijao dobro sjeme? Odakle onda kukolj?’ 28 ‘Neprijatelj je to učinio’, odgovori on. ‘Hoćeš li da počupamo kukolj?’ upitaju. 29 ‘Nemojte’, reče im. ‘Čupajući kukolj, mogli biste iščupati i pšenicu. 30 Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’”

Prispodoba o gorušičinu sjemenu

31 Iznese im još jednu prispodobu: “S kraljevstvom je nebeskim kao s gorušičinim sjemenom koje netko posije na svojoj njivi. 32 Ono je zaista najsitnije od svega sjemenja, ali izraste veće od svake druge biljke u vrtu, razvije se u stablo te se ptice nebeske dolaze gnijezditi u njegovim granama.”

Prispodoba o kvascu

33 Zatim im ispriča sljedeću prispodobu: “Nebesko je kraljevstvo poput kvasca koji žena umijesi u golemu količinu brašna,* a on ipak sve ukvasi.” 34 Isus je sve to govorio narodu u prispodobama. Zapravo im bez prispodoba ništa i nije govorio 35 da bi se ispunilo proročanstvo: “Progovorit ću u prispodobama; otkrit ću ono što je skriveno od postanka svijeta.”*

Isus objašnjava priču o žitu i kukolju

36 Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Učenici dođu k njemu i zamole ga: “Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi.” 37 “Dobro”, reče on. “Sijač dobroga sjemena je Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet, a dobro sjeme su ljudi koji pripadaju Božjemu kraljevstvu.* Kukolj su ljudi koji pripadaju Zlome.* 39 Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. 40 Kao što se kukolj spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta. 41 Sin Čovječji poslat će svoje anđele da iz kraljevstva izdvoje sve koji mame na grijeh i sve koji čine zlo 42 te će ih oni baciti u ognjenu peć. Ondje će biti plač i škrgut zuba. 43 Tada će pravednici u kraljevstvu svojega Oca zasjati poput sunca. Slušajte, kad već imate uši!” 44 “S nebeskim je kraljevstvom kao s blagom skrivenim u polju. Kad ga pronađe, čovjek ga sakrije pa sav radostan ode prodati sve što ima da kupi to polje.”

Prispodoba o skrivenome blagu Prispodoba o trgovcu biserima

45 “Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s trgovcem koji traga za lijepim biserima. 46 Kad pronađe dragocjeni biser, ode prodati sve što ima i kupi ga.”

Prispodoba o ribarskoj mreži

47 “Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s mrežom koja, bačena u more, zahvati svakovrsne ribe. 48 Kad se napuni, ribari ju izvuku pa sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a loše izbace. 49 Tako će biti i o svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednika 50 i baciti ih u ognjenu peć gdje će biti plač i škrgut zuba. 51 Jeste li razumjeli?” upita ih. “Jesmo”, odgovore. 52 On nato reče: “Zato je svaki pismoznanac koji postane učenikom nebeskoga kraljevstva poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.”

Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu

53 Pošto je ispričao sve te prispodobe, Isus ode odande. 54 Otišao je u svoj zavičaj te je u tamošnjoj sinagogi tako poučavao da su ljudi zadivljeni pitali: “Odakle ovomu ta mudrost i sila da čini takva čudesa? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, Josip, Šimun i Juda? 56 Nisu li mu i sve sestre ovdje među nama? Odakle mu onda sve to?” 57 I sablaznili su se zbog njega. Tada im Isus reče: “Proroku ne iskazuju čast jedino u njegovu zavičaju i u njegovu domu.” 58 Zbog njihove nevjere ondje nije učinio mnogo čudesa.