Jakobus 1 | Knjiga O Kristu

1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, piše dvanaestorim plemenima rasijanima po svijetu i pozdravlja ih.

Vjera i postojanost

2 Draga braćo i sestre, kad god zapadnete u kušnju, smatrajte da se imate čemu radovati. 3 Jer kad vam je vjera na kušnji, jača vaša postojanost. 4 Zato je pustite da se potpuno razvije, da postanete besprijekornima, bez ikakva nedostatka. 5 Treba li vam mudrosti, iskajte ju od Boga koji je svima daje rado, obilno i bez prigovora. 6 Ali tražite s vjerom, ne sumnjajući da ćete dobiti, jer čovjek koji sumnja nestalan je kao morski valovi koje vjetar lako baca amo-tamo. 7 Takav neka se ne nada išta primiti od Gospodina 8 jer je čovjek podijeljene duše, nepostojan na svim svojim putovima. 9 Neka se kršćanin* niskoga položaja ponosi time što ga je Bog uzvisio, 10 a bogataš time što ga je ponizio, jer će nestati poput poljskoga cvijeta. 11 Sunce žarko zasja, biljka usahne i cvijet joj otpadne te sva njegova ljepota nestane. Tako će i bogataši usahnuti na svojim putovima. 12 Blago čovjeku koji odolijeva kušnji. Kad se pokaže prokušanim, dobit će vijenac života koji je Bog obećao svima koji ga ljube. 13 Neka nitko od vas u napasti ne kaže: “Bog me napastuje.” Niti se Boga može napastovati da čini zlo, niti on koga napastuje. 14 Svakoga, naprotiv, napastuje njegova vlastita požuda koja ga privlači i mami. 15 Požuda zatim začne i rodi grijeh, a kad se grijeh potpuno razvije, rađa smrt. 16 Zato se ne dajte varati, ljubljena braćo. 17 Sve što je dobro i savršeno dolazi nam odozgora, od Boga koji je stvorio sva nebeska svjetlila. Za razliku od njih, on se nikada ne mijenja; u njemu nema sjene zbog mijena. 18 On nas je dragovoljno rodio riječju istine, da budemo prvenci iznad svih stvorenja.

Poslušnost i djela

19 Upamtite, draga braćo: svatko bi trebao biti brz na slušanju, spor na pričanju i spor na srdžbi 20 jer ljudska srdžba ne može postupati prema Božjoj pravednosti. 21 Zato izbacite iz svojih života svako zlo i prljavštinu te ponizno prihvatite Božju poruku zasađenu u svoja srca jer ona može spasiti vaše duše. 22 I ne zaboravite da tu poruku nije dostatno samo slušati već treba i postupati prema njoj. Inače sami sebe zavaravate. 23 Jer ako samo slušate Riječ, a ne vršite ju, onda ste poput čovjeka koji pogleda vlastito lice u zrcalu, 24 ali čim se promotri, odmah ode ne popravivši što je trebalo i zaboravi kako izgleda. 25 Ali tko se ogleda u savršenomu Božjem zakonu—zakonu koji oslobađa—i nije samo zaboravan slušatelj, nego ga zaista i izvršava, Bog će ga blagosloviti u svemu što čini. 26 Umišlja li tko da je pobožan, a ne obuzdava svoj jezik, sam sebe vara jer je njegova pobožnost nevrijedna. 27 Želite li da vaša pobožnost u očima Boga Oca bude čista i neokaljana, pomažite sirotama i udovicama u njihovoj nevolji i čuvajte se neokaljanima od pokvarenosti ovoga svijeta.