Johannes 6 | Knjiga O Kristu

Isus hrani pet tisuća ljudi

1 Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog jezera (to jest, Tiberijadskog mora). 2 Golemo ga je mnoštvo posvuda slijedilo jer su gledali čuda koja je činio iscjeljujući bolesnike. 3 Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima. 4 Bližio se židovski blagdan Pashe. 5 Podignuvši pogled, Isus ugleda silno mnoštvo ljudi kako se penje prema njemu. On upita Filipa: “Čime ćemo, Filipe, kupiti kruha da nahranimo sav taj narod?” 6 Kušao ga je jer je već znao što će učiniti. 7 Filip mu odgovori: “Trebalo bi nam cijelo bogatstvo* da svatko dobije samo malo hrane!” 8 Tada Andrija, brat Šimuna Petra, reče: 9 “Ovdje je neki dječak s pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za toliki narod?” 10 “Neka ljudi sjednu!” zapovjedi Isus. I cijelo mnoštvo—samo je muškaraca bilo oko pet tisuća—posjeda na prostranu livadu. 11 Zatim Isus uzme kruhove, zahvali Bogu pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili. Potom to učini i s ribama. I svi su se do sita najeli. 12 “A sad pokupite ostatke,” reče Isus učenicima, “tako da ništa ne propadne.” 13 Dvanaest su košara napunili ostacima preostalih mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih kruhova. 14 Kad su ljudi shvatili kakvo je silno čudo Isus učinio, povikali su: “On je zaista Prorok* koga očekujemo!” 15 Kad je Isus znao da su ga spremni pograbiti i učiniti svojim kraljem, ode ponovno u goru, posve sam.

Isus hoda po vodi

16 Uvečer siđu njegovi učenici na obalu da ga pričekaju. 17 No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu. 18 More je bilo uzburkano jakim vjetrom. 19 Kad su otplovili kojih pet kilometara* od obale, iznenada opaze Isusa kako hoda po vodi prema lađi. Prestraše se, 20 no on im reče: “Ne bojte se! Ja sam!” 21 Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili.

Isus, kruh života

22 Drugoga se jutra na obali s druge strane jezera počelo okupljati mnoštvo iščekujući da vidi Isusa. Ljudi su znali da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega. 23 U blizinu onog mjesta na kojemu su jeli kruh pošto je Gospodin zahvalio Bogu stiglo je nekoliko lađica iz Tiberijade. 24 Kad su ljudi vidjeli da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa. 25 Kad su stigli onamo, pronašli su ga i upitali: “Učitelju, kad si došao ovamo?” 26 Isus im odgovori: “Vi uistinu želite biti sa mnom jer ste se nasitili onih kruhova, a ne zato što ste razumjeli značenje čuda koja sam činio. 27 Radite, ali ne za propadljivu hranu, već za hranu koja ostaje za vječni život što će vam ga dati Sin Čovječji. Jer ga je Bog Otac za to ovlastio.” 28 “Što nam je činiti da bismo radili djela koja Bog traži?” pitali su. 29 “Djelo je Božje da vjerujte u onoga koga je on poslao”, odgovori Isus. 30 “Kakav ćeš nam znak dati”, pitali su, “da bismo ga vidjeli i povjerovali ti? Kakvo ćeš djelo učiniti? 31 Uostalom, naši su preci jeli manu dok su putovali pustinjom! U Svetom pismu stoji: ‘Dao im je za jelo kruh s neba.’”* 32 Isus im reče: “Zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam istinski kruh s neba. 33 Pravi je Božji kruh onaj koga je Bog poslao s neba i koji svijetu daje život.” 34 “Gospodine,” kazaše, “daj nam uvijek toga kruha.” 35 Isus im odgovori: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće nikad više ogladnjeti. Koji vjeruju u mene, neće ožednjeti nikada. 36 Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete. 37 Ali svi oni koje mi je Otac dao, doći će k meni a takve sigurno neću odbaciti. 38 Jer ja sam sišao s neba da vršim volju Boga koji me poslao, a ne svoju volju. 39 A Božja je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je on dao, nego da ih u posljednji dan uskrisim u vječni život. 40 Jer je volja mojeg Oca da svatko tko vidi njegova Sina i tko vjeruje u njega ima vječni život te da ga ja uskrisim u posljednji dan.” 41 Židovi su počeli mrmljati protiv njega zato što je o sebi rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” 42 “Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. “Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: ‘Sišao sam s neba?’” 43 Ali Isus im odgovori: “Ne prigovarajte međusobno! 44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao, a ja ću sve takve oživjeti u posljednji dan. 45 Kao što je zapisano u Svetome pismu: ‘Svi će biti učenici Božji.’* Kojima Otac govori i koji primaju njegovu pouku, doći će k meni. 46 To ne znači da je netko vidio Oca, jer sam ga jedini vidio ja koji od njega dolazim. 47 Zaista vam kažem, tko vjeruje u mene, ima vječni život. 48 Ja sam kruh života. 49 Vaši su preci jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali. 50 Ovaj kruh s neba, međutim, svakomu tko ga jede daje vječni život. 51 Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Jede li tko ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest moje tijelo što ću ga predati za život svijeta.” 52 Nato se Židovi počnu međusobno prepirati govoreći: “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?” 53 Isus im zato ponovno reče: “Zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječjega i ne pijete li njegove krvi, ne možete u sebi imati vječni život! 54 Ali tko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće. 56 Tko jede moje tijelo i tko pije moju krv, ostaje u meni i ja ostajem u njemu. 57 Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zaradi Oca, tako će i oni koji mene blaguju živjeti zaradi mene. 58 Ja sam pravi kruh koji je sišao s neba, a ne onakav kakav su jeli vaši oci i svejedno pomrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.” 59 To je rekao poučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

Mnogi učenici napuštaju Isusa

60 Mnogi njegovi učenici kazaše: “To su vrlo teške riječi. Tko bi razumio što je htio reći?” 61 Isus je znao da njegovi učenici prigovaraju pa im reče: “Zar vas to sablažnjava? 62 A što ćete pomisliti ako vidite Sina Čovječjega kako se vraća u nebo? 63 Sveti Duh je taj koji daje vječni život. Ljudskim naporima ne može se ništa postignuti. A same riječi koje sam vam rekao jesu Duh i život. 64 Pa ipak, neki od vas mi ne vjeruju.” Jer je Isus od početka znao tko u njega ne vjeruje i tko je onaj koji će ga izdati. 65 I još reče: “Na to sam mislio kad sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako ga Otac ne privuče.” 66 Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili. 67 Tada se Isus okrene Dvanaestorici i upita ih: “Hoćete li i vi otići?” 68 Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome da odemo? Samo ti imaš riječi koje daju vječni život, 69 a mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji!” 70 Zatim im Isus reče: “Sâm izabrah vas Dvanaestoricu, a ipak je jedan od vas đavao.” 71 Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednome od Dvanaestorice koji ga je poslije izdao.