Apostelgeschichte 28 | Knjiga O Kristu

Pavao na Malti

1 Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta. 2 Njegovi su žitelji bili neobično ljubazni prema nama. Bilo je hladno i kišilo je pa su zapalili vatru i okupili nas oko nje da se ugrijemo. 3 Pavao nakupi naramak granja i baci ga na vatru, ali zbog vrućine iz njega iziđe zmija i uhvati mu se za ruku. 4 Kad su žitelji otoka vidjeli da mu ta životinja visi na ruci, rekli su: “Taj je čovjek zacijelo ubojica. Umaknuo je moru, ali Pravda mu ne dopušta živjeti.” 5 Ali on otrese zmiju u vatru, neozlijeđen. 6 Ljudi su čekali da otekne i da se sruši mrtav. Ali pošto su dugo čekali, a nije se dogodilo ništa, predomisle se i zaključe da je bog. 7 Nedaleko odande nalazilo se imanje poglavara tog otoka, Publija. On nas primi i tri nas je dana ljubazno gostio. 8 Publijeva su oca mučile vrućica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, položi na njega ruke i pomoli se—i iscijeli ga. 9 Nakon toga dolazili su još mnogi bolesnici s otoka te su ozdravljali. 10 Iskazali su nam zato mnoge počasti, a kad smo odlazili, stavili su nam u lađu sve što nam je trebalo.

Pavao stiže u Rim

11 Tri mjeseca nakon brodoloma otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku. Na pramcu je imala kip Dioskura.* 12 Doplovili smo najprije u Sirakuzu* i ondje ostali tri dana. 13 Odande smo, ploveći uz obalu, stigli u Regij.* Dan poslije počne puhati južnjak pa smo za dva dana stigli u Puteole. 14 Ondje smo naišli na braću koja su nas zamolila da ostanemo sedam dana. Tako smo stigli u Rim. 15 Kad su braća u Rimu čula da dolazimo, iziđu nam u susret do Apijeva trga* i Triju gostionica. Kad ih je spazio, Pavao zahvali Bogu i ohrabri se. 16 Kad smo ušli u Rim, Pavlu dopuste da stanuje posebno, s vojnikom koji ga je čuvao.

Pavao u Rimu propovijeda pod stražom

17 Tri dana nakon što je došao Pavao sazove židovske uglednike te im reče: “Braćo, ništa nisam učinio protiv našega naroda ni protiv običaja naših predaka, ali ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali u ruke Rimljanima. 18 Rimljani su me nakon istrage htjeli pustiti jer su zaključili da ničim nisam zaslužio da umrem. 19 Židovi su se tome usprotivili pa sam se zato morao prizvati na cara—a ne zato što bih htio tužiti vlastiti narod. 20 Zato sam, eto, zamolio da vas vidim i da vam govorim: zbog Izraelove nade, Mesije.” 21 “Mi nismo čuli ništa protiv tebe”, odgovore mu oni. “Niti smo dobili kakvo pismo iz Judeje, niti nam je tko od braće koja su došla ovamo što rekao. 22 Ali htjeli bismo čuti što ti misliš jer o toj kršćanskoj sljedbi znamo samo da joj se posvuda protive.” 23 Dogovore se te jednog dana mnogi dođu u njegov stan. Govorio im je o Božjemu kraljevstvu i od jutra do večeri ih poučavao o Isusu iz Mojsijeva zakona i proročkih knjiga. 24 Neki su povjerovali, a neki nisu. 25 Kad su se tako u neslozi počeli razilaziti, Pavao ih isprati riječima: “Dobro je Sveti Duh rekao vašim precima po proroku Izaiji: 26 ‘Slušat ćete moje riječi, ali nećete ih razumjeti; gledat ćete moja djela, ali nećete dokučiti njihova značenja. 27 Jer srca su se ovoga naroda usalila, uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili— tako njihove oči ne vide i njihove uši ne čuju, a srca im ne mogu razumjeti. Zato se ne mogu obratiti k meni da ih iscijelim.’* 28 Hoću dakle da znate: Bog je svoje spasenje poslao poganima i oni će ga prihvatiti.”* 30 Sljedeće dvije godine Pavao je živio u unajmljenom stanu. Primao je sve koji su dolazili. 31 Hrabro je propovijedao o Božjemu kraljevstvu i otvoreno poučavao o Gospodinu Isusu Kristu. I nitko ga nije pokušavao spriječiti.