2.Korinther 10 | Knjiga O Kristu

Odgovori na optužbu

1 Ja, Pavao, preklinjem vas s blagošću i krotkošću Kristovom, iako neki kažu da sam odvažan kad sam daleko od vas, ali popustljiv kad sam među vama, 2 nemojte da moram biti vrlo odvažan, kao što sam odlučio biti prema onima koji pogrešno drže da mi postupamo iz ljudskih pobuda. 3 Istina, živimo u tijelu, ali ne služimo se zato tjelesnim oružjem. 4 Služimo se Božjim moćnim oružjem, a ne ljudskim, da rušimo utvrde. 5 Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznaje Boga te zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu. 6 Pripravan sam kazniti svaku nepokornost kad vaša pokornost bude savršena. 7 Vi vidite samo vanjštinu! Ako tko sebe zasigurno drži Kristovim, neka zna da smo i mi Kristovi kao što je i on. 8 Ako sam se malo više i pohvalio vlašću koju nam je Gospodin dao, ne stidim se toga. Jer on nam je tu vlast dao za vašu izgradnju, a ne vama na propast. 9 Govorim vam to da ne biste pomislili kako vas svojim poslanicama želim prestrašiti. 10 Jer neki kažu: “Poslanice su mu ozbiljne i stroge, ali kad je osobno nazočan, onda je slabić, a i slab je propovjednik!” 11 Oni koji tako govore, neka znaju da ću, kada dođem, biti isti kao i u svojim poslanicama! 12 Ne usuđujem se, razumije se, izjednačiti ili usporediti s onima koji vam sami sebe preporučuju. Ali oni sebe procjenjuju samo vlastitim mjerilima i međusobno se uspoređujući! Nerazumno postupaju. 13 Mi se ipak nećemo hvaliti vlašću koju nemamo. Cilj nam je mjeriti se prema Božjoj nakani za nas, koja obuhvaća i naš rad s vama. 14 Ne idemo predaleko tvrdeći da imamo određenu vlast nad vama jer smo bili prvi koji smo vam donijeli Radosnu vijest o Kristu. 15 Ne hvalimo se prekomjerno pripisujući sebi tuđe zasluge. Nadamo se, naprotiv, da će vaša vjera rasti, tako da i naše djelo među vama uvelike poraste. 16 Tada ćemo moći naviještati Radosnu vijest i u drugim krajevima, gdje još nitko ne radi; tada nitko neće postavljati pitanje zašto djelujemo na tuđem području. 17 Kao što piše u Svetome pismu: “Ako se tko hvali, neka se hvali jedino time što je Gospodin učinio”.* 18 Kad se tko hvali samim sobom i dobrima koja je učinio, ne računa mu se mnogo. Ali kad Gospodin nekoga preporučuje, to je nešto drugo!